Месец: јануар 2018.

Verovatno je da znate pisati jednostavne rečenice (tako je i pisao Ernest Hemingvej), i namjeravate napisati roman. Stoga nema druge nego prihvatiti se posla. Greške su naravno moguće, no nemojte vjerovati da veliki pisci ne griješe i ne prepravljaju svoje rukopise. Dapače upravo to, odnosno mogućnost uočavanja i ispravljanja grešaka učinile su ih velikim piscima.

Znači za pisanje knjige potrebna vam je samo dobra volja, puno vremena i strpljenja, te naravno kompjuter, jer danas rijetko tko piše knjige rukom, olovkom ili pisaćom mašinom.

Nemojte misliti da je itko ikada postao pisac odlaskom u radionicu, čitanjem knjiga, ili čak čitanjem ovog članka. Pisanje dolazi iz onog što se nalazi u Vama. Ovaj članak može vam pomoći, uštedjeti vrijeme, uputiti Vas na važne stvari, no on nikako nije garancija da će te uspjeti napisati knjigu i postati pisac.

Da li je to ipak moguće?

Definitivno da. Pisanje je kreativni proces i ako se u vam nalazi i taj talent, ako u tome pronađete sebe, svoje zadovoljstvo i ako to što napišite bude zanimljivo i drugima na dobrom ste putu.

No, pisati nije lako i rezultati neće doći tako brzo kao što očekujete

Da bih vam napisao ovaj članak utrošio sam dosta vremena. Za pisanje knjige trebati će vam puno više od toga. Stoga nemojte misliti da je lako pisati knjigu, posebno ako imate posao, porodicu i odgovornosti. Većina poznatih pisaca, vodilo je dva života, dok su pisali svoje romane. Ali kada napišete svoju prvu knjigu, osjetit ćete zadovoljstvo koje se s malo čime može usporediti. Još veće zadovoljstvo predstavljat će vam činjenica da da je ta knjiga zanimljiva i drugima. Knjige se naime nikad ne pišu zbog nas samih nego zbog drugih. Nema smisla pisati knjigu koja će biti zanimljiva samo vama i vašoj obitelji.

Vodite brigu o tome.

Pisanje potiče iz čiste emocije…

Što čini pisca? I beznačajan događaj iz prošlosti može probuditi pisca u Vama. Onaj koji se desio na primjer rano u životu i oblikovao Vašu samosvijest i emociju za pisanje.

Uzmimo slučaj José Saramago, prvog portugalskog pisca koji je primio Nobelovu nagradu za književnost. Sin oca seljaka i nepismene majke, odrastao je u kući bez knjiga. Bio je potreban period od 40 godina da od običnog limara postane pisac. Prvo je otkrio pisanje. Zatim je postao urednik u izdavačkoj kući, a na kraju generalni urednik poznatih portugalskih novina. Imao je već preko 60 godina kad je dobio priznanje za svoj rad u zemlji i inostranstvu.

Saramago se u razgovoru s novinarima prisjetio i događaja koji ga je naveo da život sagleda na drugačiji, emotivniji i način i na kraju postane pisac.

Kao dijete proveo je praznike sa svojom bakom i dekom u selu po imenu Azinhaga. Njegov djed pretrpio moždani udar i morao je u Lisabon na liječenje, “Tog trenutka on je otišao u dvorište svoje kuće, gdje se nalazilo nekoliko stabala, smokava, maslina. Grlio je jedno po jedno stablo i plakao, govoreći im zbogom, jer je znao da se više neće vratiti. Kada vidite i doživite ovako nešto, ako Vas to ne označi za cjeli život, onda ste bezosjećajni”, rekao je Saramago.

Zato pisanje započnite emocijom. Pretvorite je u prozu.

Koliko ste ozbiljni u namjeri da postanete pisac?

Poznati književnik Sinclair Lewis bio je gost na jednom fakultetu. S studentima je razgovara o tome kako postati pisac. Nakon nekog vremena upitao je studente:”Koliko Vas je ozbiljno u namjeri da postanete pisac?”. Odjednom pojavila se šuma podignutih ruku. Luis je zatim upitao studente:” A, zašto ste onda još ovdje, a ne kod kuće i zašto u ovom trenutku ne pišete?” i napustio prostoriju.

Znači, sada je vrijeme da počnete pisati.

Cilj ovog članka nije bio da vas nauči da pišete nego da vas potakne na razmišljanje i objasni vam da pisati nije lako. Kao i u većini stvari u životu u pisanju je puno zvanih, a malo odabranih, no nijedan članak, knjiga, CD-e ili bilo što drugo neće vam pomoći ako se sami ne prihvatite posla.

—————————————

Jedan hrvatski književnik, jednom je prilikom rekao i, “Hrabrost može vrlo lako da izda pisca. . . Divim se svakome tko ima hrabrosti da napiše bilo što. “

Za početak prvi dan pisanja romana, obećajte sebi da ćete biti ustrajni. Taj prvi dio ili početak pisanja je najkritičniji. Ako sebi to ne obećate, bolje je da odmah odustanete, kako bi ste sačuvali nešto vremena za odlazak s prijateljima na pivo, tračeve s prijateljicama ili gledanje priglupih sapunica na RTL televiziji.

I zapamtite, pišite onoliko često koliko ste u mogućnosti.

U Zagrebu 26.07. 2012. Nenad Grbac urednik portala digitalne-knjige.com